Kratki odgovor: Narcisa ne nadmanipuliraš tako da postaneš narcis – upoznaš njegov repertoar da prestane djelovati na tebe. Narcisi rade na predvidljivom operacijskom sustavu: grandiozno lažno ja koje se nikad ne smije dovoditi u pitanje, hranjeno divljenjem i branjeno refleksnim protunapadom. Razumjeti tu mašineriju je samoobrana, jer standardni savjeti propadaju zato što poremećaj tretiraju kao komunikacijski problem.
Već četvrti put u glavi vrtiš isti razgovor. Prije sat vremena spomenuo si nešto što te smetalo, recimo, prekršeno obećanje, zajedljivu opasku, nešto malo, ali stvarno. Sad se, nekako, ispričavaš. Nisi sasvim siguran za što se ispričavaš. Izvorni problem ispario je u prve tri minute, a zamijenila ga je vrtoglava kaskada protuoptužbi, starih zamjerki za koje nikad prije nisi čuo i ranjeni monolog o tome kako nikad ne cijeniš ništa što učini. Glava ti tuče. Prsa su ti stegnuta. Hvataš se kako se pitaš jesi li možda preosjetljiv, prezahtjevan, previše. U taj razgovor ušao si s jasnom zamjerkom. Izašao si dovodeći u pitanje vlastiti razum.
